U zadnje vrijeme, pogotovo po ovim bespućima Iskrice, stalno nalijećem na istu mantru: „Super mi je samoj/samom. Ne treba mi nitko.“ I svaki put se nasmijem, jer znam da iza tog obrambenog zida najčešće ne stoji ni tuga ni laž, nego skrivanje karata. Da se razumijemo – biti sam nije tragedija. Kad si sam, život…
Gledam malo ovu našu digitalnu oazu, palim i gasim ovu zelenu lampicu, pa si mislim – matematika je ipak egzaktna znanost. Čista statistika kaže da u mom ciljanom mikro-bazenčiću od jedva 200 aktivnih profila u Zagrebu, šansa za pogodak graniči s dobitkom na lotu. Ali nije stvar u matematici, stvar je u čistoj, surovoj biologiji…
Kad čitam profile na ovim dejting sajtovima, ponekad se osjećam kao da sam zalutao u trgovinu mitskim bićima. Svi traže isto: “normalnu, sretnu, ostvarenu, stabilnu osobu bez drame.” Zvuči divno. Kao da tražiš jednoroga koji govori tri jezika i peče savršene palačinke. A onda pogledam sebe u ogledalo. Pedeset i pet godina. Kosa koja se…
Čovjek uči dok je živ, kažu. E pa, ja sam valjda odlučio doktorirati na greškama u dejtanju. Nakon što sam uspješno apsolvirao “gubitak kišobrana” i “misterij parkinga”, mislio sam da sam spreman za višu razinu. Ovaj put, imao sam plan. Bio sam organiziran. Fokusiran. Prije izlaska iz stana, napravio sam inventuru: Ključevi? Tu su. Novčanik?…