Zamislite da sutra osvane nova stranica: Konfigurator savršenog partnera. Kao kod auta. Odabereš model, boju, opremu, klikneš “naruči” i čekaš dostavu.
I zamislite gospođu, nazovimo je Gospođa Kriterij, koja prva sjedne za računalo. Kava pored tipkovnice, naočale na nosu, pogled odlučan. Ovaj put neće pogriješiti.
Prvi korak: visina. Klizač ide od 150 do 200 centimetara. Gospođa ga povuče na “preko 175”. Konfigurator ljubazno javi: “Ponuda smanjena za 40 %.”
Drugi korak: građa. “Jače građe, ali bez trbuha.” Konfigurator malo zastane, kao da razmišlja, pa javi: “Kombinacija rijetka. Ponuda smanjena za još 60 %.” Gospođa slegne ramenima. Kvaliteta se plaća.
Treći korak: frizura. “Obrijana glava, ali dobro došli i s kratkom kosom.” Kompromis. Vidi se da je razumna žena.
Četvrti korak: lokacija. “Zagreb i okolica, prednost istočni dio, ali ne preblizu, ne volim kad je netko stalno pod nogama.” Konfigurator otvori kartu i nacrta krug veličine kvarta.
Peti korak, onaj najvažniji: oprema. Gospođa otvori padajući izbornik i tu počne pravo kupovanje. Auto, obavezno. Stan, poželjno svoj. Posao stabilan, ali da ima vremena. Duhovit, ali ne neozbiljan. Romantičan, ali ne naporan. Da voli putovati, ali da ne troši previše. Da sluša njezinu glazbu. Da ne puši, osim kad ona zapali. Da odgovara na poruke odmah, ali da je ne zatrpava porukama. I naravno, da plaća članstvo.
Klik na “prikaži rezultate”.
Konfigurator se vrti. Vrti se dugo. Ventilator na laptopu zvuči kao da će poletjeti. I na kraju, na ekranu: “Pronađeno: 0 rezultata. Pokušajte ublažiti kriterije.”
Gospođa Kriterij duboko udahne. Zatvori konfigurator. Otvori Facebook. I napiše status koji smo svi već sto puta pročitali:
“Gdje su nestali normalni muškarci?”
Ispod se skupi trideset lajkova i dvadeset komentara: “Nema ih, draga!”, “Svi su oženjeni ili čudni!”, “Pravi muškarci su izumrli s dinosaurima!”
A za to vrijeme, u istom gradu, sjedi neki sasvim normalan lik. Visok 172 centimetra. S trbuščićem koji je društven i voli koncerte. Bez auta, ali s mjesečnom kartom i dobrim cipelama. Duhovit, pošten, zna slušati, zna kuhati, i zna sve stihove EKV-a. Ali konfigurator ga je izbacio već u prvom koraku. Tri centimetra.
I tu je cijela poanta. Kriteriji nisu problem. Svi ih imamo, i trebamo ih imati. Problem nastaje kad ih toliko naslažemo da kroz njih više ne može proći nitko živ, a onda se ljutimo na svijet što nam nitko ne dolazi. Kao da smo zaključali vrata, bacili ključ i žalimo se da nam nitko ne kuca.
I da budem pošten, ne pišem ovo s visine. I ja sam ponekad sjedio za tim konfiguratorom. I ja sam znao precrtati nekoga jer ne voli rokenrol, ili jer se nije nasmijao mojoj pametnoj fori. Nije to samo ženska bolest. To je ljudska bolest, i obično nas najjače uhvati nakon par razočaranja, kad mislimo da ćemo se zaštititi ako popis bude dovoljno dugačak.
Ali popis nas ne štiti. Samo nas čuva od toga da upoznamo nekoga tko nam možda nije na papiru, ali nam je u životu.
Možda je vrijeme da konfigurator ugasimo. I da umjesto popisa od dvadeset stavki ostavimo samo tri pitanja. Je li dobar? Je li iskren? Je li mi s njim lijepo?
Sve ostalo je oprema. A oprema se, kao što znamo, može dokupiti.
A vi? Koliko stavki ima na vašem popisu, i koja je ona zbog koje ste nekoga precrtali, a poslije vam je bilo žao?